Kad krene u glazbenu školu dijete se obično veseli novoj avanturi, ponekad ga
motivira i veselje njegovih roditelja.Očekuje da će brzo prosvirati – kad drugi sviraju to
se čini tako jednostavno. I glazba, i način rada u glazbenoj školi je za njih jedan novi
svijet:
Nakon dva tjedna nastave učenik nije pokazivao očekivani napredak, iako je na
satovima bio pažljiv i sve je brzo usvajao. Nastavnik je cijelo to vrijeme bio strpljiv i
hrabrio učenika, no taj dan odluči promijeniti taktiku pa ga upita malo strože:
“Kad si zadnji put vježbao?”
Dječak, devetogodišnjak, se zbunio:”Kako to mislite?”
“Mislim, kad si zadnji put svirao i koliko dugo?” već pomalo ljutito upita nastavnik.
“Ah – TO ! Pa prije dva dana smo imali sat.” Ljubazno ga podsjeti učenik.
Tek tada se ispostavilo da glazbenom novajliji nitko nije objasnio da treba kod kuće
vježbati ono što se radi na satu sa nastavnikom.
Što može učiniti roditelj?
Roditelji podsjećaju dijete na raspored i tako mu pomažu organizirati vrijeme, ponekad ga doprate do škole, potiču ga da vježba i da bude pažljiv na satu.To je mnogo. Ali ne i dovoljno. Imajte na umu slijedeće:
- Sviranje je potpuno nova vještina koja se sastoji od više elemenata koje treba uskladiti: čitanje nota, njihov razmještaj na instrumentu, pravilno držanje tijela i ruku. Elementi se usvajaju postepeno. Pokažite djetetu strpljivost na svom primjeru – pomognite mu da prati upute nastavnika i da vježba što pravilnije. (radje manje ispravnog vježbanja, nego puno pogrešnog). Pohvalite ga za pažljivost i trud.
- Sporije je brže! – vrijedi u učenju glazbe. Obratite pažnju da vaše dijete svira onom brzinom koja mu dopušta da misli na sve elemente sviranja. Prepoznat ćete pravu brzinu po tome da nema ispravljanja, vraćanja, zamuckivanja.. (iako i to se događa u početku). Neka svira pažljivo onoliko minuta koliko može, ali tako više puta dnevno (npr 3 x 10 min). Navijanje alarma na 10 minuta, djetetu pomaže da se bolje koncentrira i da bude pažljivo. (ako baš jako želi, smije produžiti
- slušajte dijete dok vježba, iako to još nije muzika. Kad počne svirati prve pjesmice ,one će biti veliki poticaj za daljnje sviranje, a pogotovo ako im se vi razveselite.Sviranje drugom je osnovni smisao glazbe i najbolje je da se dijete na to navikava u svojoj obitelji.
- pokažite interes za zbivanja u školi, kroz razgovor sa nastavnicima i sa djetetom.
- pohvalite svaki napredak, (“Sada zvuči čišće., Držiš ruku baš kao što ti je rekla nastavnica., Danas strpljivije vježbaš.,)
- zapazite li da dijete griješi na isti način ili vježba ali ne napreduje, upitajte ga na što sve treba paziti dok svira. Neka dijete vas nauči svirati tu vježbu – možda će ga ohrabriti vaše neznanje, a ujedno će ponoviti pravila.
- pričajte mu kako ste i vi u nečemu bili početnik,ali ste uprkos poteškoćama uspjeli i sada možete uživati u toj aktivnosti (skijanje,sport, kuhanje,…) Ispričajte neke zabavne detalje iz vašeg naukovanja…
- Roditelji izdržite, trud se isplati: više istraživanja, (i na našim učenicima) pokazalo je da bavljenje glazbom razvija kod djece bolju koncentraciju, upornost, pamćenje i radne navike. Iako imaju više obaveza djeca -glazbenici su zadovoljniji sobom jer rade nešto u čemu uživaju i zbog čega se osjećaju ispunjenijima.
Da bi sve ovo proveo, roditelj treba imati mnogo strpljenja, razumijevanja i vjerovati u sposobnosti svog djeteta.
Došli ste u glazbenu školu da naučite svirati, pjevati…no, nitko ne može znati kako će vaše učenje teći i kako će završiti: možda muzika postane vaš doživotni prijatelj, možda se zaljubite u svoj instrument, a možda nađete prijatelja i svoju ljubav, a sviranje ostane usputna aktivnost? Tko to zna?
No bez obzira kako će završiti vaša glazbena avantura sigurno znamo da ćete puno puta pogriješiti tijekom svog učenja. Naime, sviranje je vještinakao i vožnja bicikla. Znate sami da vožnju bicikla ne možete savladati tako da gledate druge kako voze i da vam daju upute kako se to radi. Morate krenuti voziti sami. Iako u početku nespretno vozite bicikl, čim osjetite da gubite ravnotežu, ispravljate tijelo, ako idete prebrzo ,kočite… i tako učite na greškama, Vježbom i ponavljanjem činite ih sve manje i sve više uživate u vožnji.
Kako je sviranje složenija vještina od vožnje bicikla, gđa Greška je stalna asistentica u našoj nastavi. Ponekad je simpatična, ponekad malo nezgodna, zna biti neprimjetna i neugodno uočljiva. No, dok god se pravite da ju ne vidite, bojite je se ili se na nju ljutite ona se tvrdoglavo vraća. Ona želi samo malo vaše pažnje i prihvaćanja, jer ona je dobronamjerna. Kad to dobije, gđa Greška se smiri i postane nenametljiva i pristojna. A kad počnete spretnije „voziti“ po svom instrumentu i već mislite unaprijed što trebate napraviti, ona postane vaša vjerna slušateljica koja uživa zajedno s vama u svirci, ponosna na dobro obavljen posao.
Pitala sam učenike što učine kad im se pojavi gđa Greška? Evo što kažu oni koji su se s njom sprijateljili:
Kad pogriješim …
…onda slušam malo bolje
…ja se bolje skoncentriram i idem dalje
…sklopim dogovor s učiteljicom da ću tu skladbu naučiti bolje za drugi put
…idem ispočetka i tako sviram dok ne odsviram dobro
… pokušam ispraviti i naučiti
…stalno se javljam da ispravim grešku
…pitam učiteljicu kako je pravilno
…mislim u sebi – vremenom ću naučiti
…promatram i slušam druge kako bih znao točan odgovor
… osjećam se normalno, al kod kuće vježbam dok ne odsviram bez greške
Oni drugi koji nisu prepoznali dobronamjernost gđe Greške, kažu da kad pogriješe…
…dobijem slom živaca
…povučem se i nadam da će profesorica pitati nekog drugog
…samo šutim i ništa ne učinim, malo me sram
…osjećam se sramežljivo i glupo
….prvo dobim tremu i mislim da je smak svijeta,
…tužna sam i boli me srce
…ljuta sam i razočarana
Eto, koliko neprilika samo zbog lošeg odnosa prema našoj asistentici – pokvariš si raspoloženje i otežaš učenje i sviranje.
Stoga vam toplo preporučam da od početka stvorite dobar odnos sa asistenticom. Iako gđa Greška ne izgleda poželjno, iznutra je sušta mudrost i dobrota – ona vjeruje da svatko može naučiti, da svatko može biti bolji samo ako ju primijeti. Ona ne viče, ne ljuti se, samo strpljivo kaže „Tu sam.. što trebaš naučiti, promijeniti?“
Asistentice istog prezimena sretati ćeš i izvan glazbe, samo s drugačijim imenima Greška Početna, Greška u koracima, Greška Odlučivanja i mnoge druge. Prijateljski odnos s Greškom Glazbenom uvelike će ti olakšati odnose sa ostalim članovima iz njene obitelji.
Psihologica Radojka SućeskaLigutić
Ipak, to je početak tvoje muzičke avanture. Tonovi koje sada nesigurno tražiš na instrumentu spojit će se u cijelu rečenicu, u melodiju i u jednu priču… u cijeli novi svijet.
Šteta da se ne sjećaš kako dugo ti je trebalo da prohodaš – prvo si puzala, pa se trapavo njihala dok stojiš, pa padala svaka 3 koraka, dizala se i vježbala, uporno hodala dok nisi prohodala. A danas? Ni ne razmišljaš što radiš dok hodaš.
Sviranje instrumenta je pomalo poput hodanja.
Ne sjećaš se ni koliko dugo si učila/o riječi dok nisi počela/o spajati vlastite rečenice. A sada s lakoćom izričeš svoje želje i osjećaje – pogotovo kad znaš što želiš i što osjećaš.
Sviranje je pomalo poput govora.
S instrumentom možeš pričati, s njim se možeš igrati, on će te utješiti i zabaviti, možeš puno od njega naučiti samo ako…
…ako se s njim sprijateljiš.
Kako se sprijateljiti sa instrumentom?
Polako – kao što kaže lisica u razgovoru sa Malim princem. Evo što kaže mudra lisica:
“Ne mogu se igrati s tobom, jer nisam pripitomljena. -reče lisica.
“Što to znači pripitomiti?” upita Mali Princ.
“To je nešto što se davno zaboravilo, znači – stvoriti veze. Ti si za mene samo jedan od tisuću dječaka i ja za tebe jedna od tisuću lisica. Nisi mi potreban, a ni ja tebi. Ali ako me pripitomiš biti ćemo potrebni jedni drugom. Ti ćeš za mene biti jedini na svijetu. Moj život je jednoličan -ko i sve lisice lovim kokoši i bježim od lovaca. Ako me pripitomiš moj život će biti kao obasjan suncem. Upoznat ću bat tvojih koraka i razlikovati ih od svih ostalih – tvoji koraci će me kao glazba pozivati da iziđem iz rupe.Pripitomi me!” zamoli ga lisica.
“Vrlo rado, ali nemam vremena. Želim upoznati prijatelje!”
“Čovjek poznaje samo one stvari koje je pripitomio. Ljudi više nemaju vremena da bilo što upoznaju. Kupuju gotove stvari kod trgovaca. A kako nema trgovaca koji prodaju prijatelje, ljudi više nemaju prijatelje. Ako želiš prijatelja – pripitomi me.”
“Što trebam učiniti?”
“Trebaš biti veoma strpljiv.” Odgovori lisica. “Najprije ćeš sjesti malo dalje od mene, gledat ću te krajičkom oka, a ti nemoj ništa govoriti. Govor je izvor nesporazuma. Svakog dana sjest ćeš malo bliže… “
Budući prijatelju glazbe – kada uzimaš svoj instrument u ruke –
budi strpljiv. Dovoljno je da svaki dan napraviš mali korak bliže.
Sjeti se da se ni jedno prijateljstvo ne stvara na brzinu.
Tijekom nastave na daljinu, a pogotovo krajem godine, veliki broj učenika me pitao „Kako da održim koncentraciju? Umoran/na sam od sjedenja i pisanja zadaća za redovnu školu. Zaista se trudim, ali treba mi puno vremena, mozak mi ne radi/ ne sluša me.“ Maturanti imaju dodatni problem „Muče me iste misli, brinem koliko još ima stranica za naučiti? Hoću li stići? Trošim ogromnu energiju da se fokusiram na učenje, od napetosti lošije pamtim.“
Kombinacijom vježbe za opuštanje i dviju vježbi iz BrainGyma, za gore navedene tegobe napravila sam „koktel“ za prvu pomoć pri učenju:tijelo i mozak se napune kisikom, aktivira se mozak, poveća se budnost i koncentracija. Učenici kažu da odmah osjete promjenu – mirniji su, bolje misle. Jedan učenik je u toku pokazivanja vježbe uzviknuo„Pa ovo je genijalna stvar!“ uostalom… Isprobajte sami.
Nema štetnih nuspojava i ne morate ništa pitati „svog ljekarnika“.
Prva pomoć se satoji od 3 koraka koji se izvode jedan za drugim dok sjedite (a možete koristiti samo onu vježbu tjkorak koji vam je trenutno najpotrebniji) :
I Prozračivanje tijela i glave (djeluje protiv napetosti, brige i defokusiranosti):
Prije početka vježbe, odaberite svoje drvo, u mašti. To može biti vama poznato drvo – iz dvorišta vaše bake, ili vašeg parka. Ili, u mašti, zamislite ono ispod kojegbi vi najradije sjedili – neki vole rascvjetanu jabuku, drugi brezu, hrast, lipu, bor… nije važno da znate ime drveta, samo da ga možete jasno zamisliti.
Da li ste se ikad pitali „Kako je to biti drvo?“ evo prilike da to isprobate, u mašti.
Odmaknite leđa od naslona stolca tako da se uspravite dok sjedite. Zamislite da je iza vas deblo onog vašeg dragog drveta, a vi sjedite ispod njega.
Kad ste to zamislili, pooolako spustite leđa, naslonite se…na deblo vašeg drveta. Osjetite kako je to imati deblo, čvrsti oslonac koji nosikrošnju i koji se sigurno i duboko drži za zemlju. Budite kao deblo.
Usmjerite pažnju na dodir vaših tabana sa zemljom, osjetite kako ta meka koža na tabanima dodiruje tvrdu podlogu…fokusirajte se na taj osjet …toliko dugo da osjetite kako tabani postaju topliji. Zamislite da ste pustili korijene duuuuboko u zemlju.
Slijede 3 udaha kroz nos i izdaha na usta, koje izvodite ovako:
kao da mirišete cvijet krenite poolako udisati kroz nos i
…pri tom zamišljate da zrak vučete iz korijena, pa putuje kroz noge, kroz kralježnicu…
kad su pluća prilično puna, nastavite udisati tako da osjetite zrak kako se penje u u glavu i uši. (ovo možda nećete uspjeti od prve osjetiti nego nakon trećeg smirenog i polaganog udaha, tj mirisanja. Jako je dobar osjećaj, glava se nekako „pročisti“, ja osjetim baš propuh u ušima…no dobro, ja sam ipak psiholog, možda to i nije normalno).
Nakon 3 udaha, prebacite pažnju na vaše divne grane i krošnju i dišete još 2 puta , zamišljate da vašim lišćem upijate sunčevu svjetlost i zrak..udah na nos, izdah usta,na kraju naslonite dlan na trbuh, odmah ispod pupka i primijetite kako trbuh diše…lijepo je biti drvo
II Pokretanje mozga – ležeća osmica (kad vam se mozak „zablokira“, osjećate da je usporio)
Ovom vježbom potičete obje strane mozga da se pokrenu i da surađuju. A ne da pola mozga spava i još zafrkava lijevu stranu koja radi i muči se, komentarima „Meni je dosadno, kad ćeš ti završiti?“ Dakle, pravedna podjela rada, i timski rad !
Kao da ćete autostopirati skupite šaku i dignite palac, te ruku dignite ispred nosa, na udaljenosti kojih 30 cm, (ne morate mjeriti)
Nokat palca u visini vrha nosa, glava je uspravno. U ovoj vježbi važno je da glava stoji mirno,
rukom u zraku crtate ležeću osmicu ∞, očima pratite palac,brzinom kojom oči mogu pratiti…možete malo mijenjati tempo, da vam nije dosadno
– prvo krenite od sredine na lijevo prema gore, suprotno od kazaljke na satu, i kad dođete na sredinu, desno gore… i tako u beskonačnost.. ma, samo 3-4 puta, ako vam ide na živce 2 -3 puta. Promijenite ruku, i učinite isto, pratite ležeću osmicu, ruka se kreće u istom smjeru.
III Misleća kapa, učenici ju zovuindijanska vatrica za uši (uvijek koristi za učenje, pamćenje)
Sa palcem i dva prsta, svaka ruka svoje uho, primite uši za rub – krenete od prednjeg dijela, najbližeg slijepoočnici. Jednostavnije rečeno, polako mičete prste cijelim rubom ušiju tako da masirate uši, ugodno čvrstim dodirom, ne dižete prste sve dok ne dođete do ušne resice. Uši se griju. 3 puta ponovite.
Kako ova vježba postiže učinak?
Na rubovima ušiju je hrpa akupunkturnih točaka povezanih sa mozgom, pogotovo radnom memorijom, te sa bubrezima (malo adrenalina dobro dođe kod umora) i još svačim što nisam zapamtila. U svakom slučaju, nakon ovoga se bolje pamti , brže misli. Zato ovu vježbu možete raditi tijekom učenja čim osjetite da vam pada koncentracija.
Ne radite ove vježbe preko volje, nervoza može poništiti dobar učinak. Igrajte se.
Vaša psihologica
Radojka Sućeska Ligutić