Elly Bašić2017-08-10T11:27:24+00:00

Elly Bašić, rođ. Lerch (Zagreb, 1908 – Zagreb, 1998), istaknuta je hrvatska glazbena pedagoginja, metodičarka i etnomuzikologinja. Na Muzičkoj akademiji u Zagrebu je studirala i diplomirala glasovir kod Antonije Geiger-Eichhorn, te apsolvirala kompoziciju i dirigiranje kod Frana Lhotke, Franje Dugana i Milana Sachsa. Između 1929. i 1945. osnovala je, vodila i bila profesoricom glasovira i glazbenoteoretskih predmeta na eksperimentalnoj muzičkoj školi «Beethoven». Glasovir i teoretske predmete predavala je i u razdoblju 1945.-1961. na Gradskoj muzičkoj školi u Zagrebu. Visokoškolski predavački curriculum E. Bašić obuhvaća mjesta asistentice za predmet «Harmonija» na Muzičkoj akademiji u Zagrebu (od 1949.), predavačice za predmet «Muzika» na Kazališnoj akademiji u Zagrebu (1950.-1951.) i docentice za predmete «Metodika», «Historija muzičke pedagogije» i «Solfeggio» (od 1962.), te pročelnice Teoretskog odjela (od 1963.) na Muzičkoj akademiji u Sarajevu. Od 1954. stalna je vanjska suradnica Zavoda za istraživanje folklora u Zagrebu (danas: Institut za etnologiju i folkloristiku). Godine 1962. utemeljuje nižu i srednju «Funkcionalnu muzičku školu» (sada: «Glazbeno učilište Elly Bašić»).

Aktivnosti ugledne prosvjetne djelatnice Elly Bašić obuhvaćaju i međusobno prožimanje više područja, a u svakome od njih postigla je jedinstvene rezultate i u okvirima daleko širim od lokalnih i nacionalnih.

Na znanstvenoistraživačkom području, radeći više desetljeća na temi «Kreativnost djeteta kao prirodna datost i mogućnost održavanja i razvijanja kreativnosti u omladini i odraslima», prva je u svijetu artikulirala znanstvene kategorije spontanog glasanja, uspavanki i pocupkalica, brojalica, skandiranja, igri «vježbegovora», rugalica, igara, te skandiranja, sportskog navijanja i izvikivanja na manifestacijama i priredbama, kao glazbenih, govornih i motoričkih elemenata u cjelovitom spontanom glazbenom izražavanju djeteta i odraslih. Bavila se vrlo uspješno i istraživačkim temama «Dijete i muzikalnost», «Emocionalno inhibirana djeca», «Djeca s poteškoćama u razvoju», te nizom glazbenopedagoških problema (npr. srazom i nesporazumima između zapadne europske civilizacije i kulture i folklornih tradicionalnih kultura, te glazbenopedagoškim tradicijama). Rezultate svojih istraživanja predstavila je u nizu od tridesetak radova i na brojnim znanstvenim skupovima u zemlji i inozemstvu, a posebno je znamenita njezina izložba «Muzički izraz djeteta», postavljena s velikim uspjehom u Ljubljani, Zagrebu (1954.), Beogradu, Ženevi (UNESCO, 1955.), Bratislavi (1967.) i Moskvi (1970., Kongres Međunarodnog udruženja glazbene pedagogije). Njezin udžbenik solfeggia «Sedam nota sto divota» izišao je tijekom 18 godina u 13 izdanja kao apsolutni poslijeratni bestseller u svojem području u Hrvatskoj.

Životna vokacija, najvrednije postignuće i najšire društvene implikacije cjelokupne djelatnosti Elly Bašić povezane su, međutim, s izumom i utemeljenjem pojma i sadržaja tzv. «funkcionalne muzičke pedagogije», čije osnovne poruke glase: «Svako dijete ima kreativnu maštu», «Svako dijete ima ritma» i «Svako dijete ima pravo na glazbenu kulturu». Ovim svojim postignućem Elly Bašić se općenito smatra jedinim autorom cjelovite i izvorne glazbene pedagogije u povijesti hrvatskoga glazbenog školstva. U metodičkom pogledu ovaj glazbenopedagoški sustav počiva na dva usmjerenja: prirodnoj dispoziciji mašte (sloboda ličnosti) i glazbenoj kulturi i socijalizaciji (adaptacija). Prvo usmjerenje obuhvaća problematiku oslobađanja djetetove kreativne mašte (improvizacija, uvažavanje i poticanje specifičnih posebnosti prirodnih biopsihičkih datosti svakog djeteta, odnos glazbenog i likovnog) i počiva na empirijski dokazanim otkrićima mogućnosti održavanja kontinuiteta kreativne mašte djeteta od predškolske preko školske i omladinske dobi do odrasla čovjeka. Drugo usmjerenje uključuje kulturološku dimenziju s naglaskom na zadacima glazbene pedagogije u primarnoj funkciji širenja glazbene kulture s jedne strane, te medicinskih antropologijskih i glazbenoterapijskih dimenzija u procesu socijalizacije glazbom s druge strane. Tako se umjetničko-odgojni cilj «funkcionalne muzičke pedagogije» definira kao postignuće optimalnog razvitka ličnosti i njegovih psihofizičkih potencijala podjednako kod nadarenog kao i prosječnog ili hendikepiranog djeteta.

Elly Bašić je utemeljenjem svoje Funkcionalne muzičke pedagogije i njezinim djelovanjem u Hrvatskoj, ostalim zemljama bivše Jugoslavije, te posebno u Njemačkoj, Češkoj i Slovačkoj, bivšem SSSR-u, Finskoj, Austriji, Francuskoj, Švedskoj, Švicarskoj i Rumunjskoj, revitalizirala i reafirmirala na području glazbene pedagogije izuzetno uspješno dva temeljna civilizacijska i kulturna postulata: demokratičnost i humanizam. Do danas je tisuće mladih u Hrvatskoj i u drugim zemljama osjetilo blagodat nesputanoga glazbenog i općeg izražavanja s pomoću metode «funkcionalne muzičke pedagogije», kojom su se odgojili kao kompletnija i harmoničnija ljudska bića. Time je Elly Bašić s visokom intelektualnom sposobnošću i zahtjevnošću, te pravim vrednovanjem opće i glazbene kulture inicirala pedagogijske procese koji su stvorili višu civilizacijsku razinu sredine iz koje je potekla.

Dr. Stanislav Tuksar