Funkcionalna muzička pedagogija (FMP) je originalna autorska koncepcija glazbenog odgoja i obrazovanja koju je utemeljila i razradila istaknuta hrvatska glazbena pedagoginja, metodičarka i etnomuzikologinja Elly Bašić, rođ. Lerch (1908. – 1998.).

Krenuvši u počecima svoga rada tradicionalnim glazbeno-pedagoškim putevima, E. Bašić sve je više dovodila u pitanje ustaljene poglede na ciljeve i metode učenja glazbe. Pitajući se uvijek iznova što je dijete, što je glazba i što je glazba djetetu, inicirala je i vremenom oblikovala novu metodičku koncepciju učenja glazbe. Polazišna dvojba E. Bašić bila je: Svako je dijete kreativno – zašto to nije i svaki odrasli?. U svojem pedagoškom promišljanju nastojala je kroz glazbu održati i razviti prirodne datosti djeteta do odrasle dobi, bez obzira hoće li se njegova kreativnost iskazivati u glazbi kao profesiji ili na nekom sasvim drugom području. Na taj način, glazba u FMP nije samo cilj glazbenog školovanja, već i sredstvo odgoja djeteta u svestraniju i bogatiju ličnost. Stoga, prema riječima E. Bašić, ne neko dijete – već svako dijete ima pravo na muzičku kulturu. Navedena misao te stav da je muzikalnost osnovna dispozicija svakog prosječnog djeteta (smatrajući pritom da muzikalnost i sluh nisu istovjetni pojmovi), odredili su temeljno načelo FMP prema kojem se djeca upisuju u glazbenu školu bez selekcije.

Ove postavke uzrokuju visok stupanj individualizacije u koncepciji rada, polazeći od raznolikosti interesa i sposobnosti djece. Taj se pedagoški stav odražava u raznolikim mogućnostima glazbenog obrazovanja prema programima FMP:

  1. u globalnoj programskoj strukturi obrazovanja

a)   za uže stručno usmjerenje (A program)
b)  za širu glazbenu kulturu (B program)

  1. u etapnom (programskom) a ne razrednom (formalnom) tretmanu razvoja učenika na instrumentalnoj nastavi
  2. u mogućnosti proširenja vertikale prijelaznim razredima  u cilju optimalnog ovladavanja vještinama i znanjima na teorijskoj nastavi

FMP je metodički razrađena u nastavnim programima općeobrazovne i glazbene škole. U praksi je provedena u vertikali od predškolske do srednjoškolske razine obrazovanja, a teorijski i programski osmišljena po istim pedagoškim principima i za nastavak na visokoškolskom stupnju. Izuzev predškolske, sve ostale razine obrazovanja nude spomenutu dvojaku mogućnost (A i B program).

Razvojni kontinuitet glazbenog obrazovanja djeteta neprekidno je prožet čvrstom horizontalnom i vertikalnom povezanošću predmeta i sadržaja. Metodički put u učenju glazbe pritom redovito teče od emocionalnog doživljaja nekog glazbenog fenomena ka njegovom osvještavanju. Takav doživljaj dijete će produbiti i izraziti kroz likovni, govorni (literarni) ili motorički iskaz, pri čemu FMP u obrazovni proces izravno uključuje jednu od najsnažnijih prirodnih djetetovih datosti – maštu.

Krenuvši od prirode djeteta, FMP koristi igru kao snažno motivacijsko sredstvo u procesu učenja glazbe. U programima FMP ona je metodički i razvojno primjereno osmišljena na svim razinama obrazovanja. U kontinuitet glazbeno – pedagoškog rada FMP je uključila improvizaciju kao glazbi i djetetu imanentnu aktivnost, te ju sustavno metodički razradila na različitim predmetima i stupnjevima školovanja.

Specifičnost FMP ogleda se i u sustavu ocjenjivanja djece u osnovnoj školi. Ocjene (kako brojčane, tako i opisne) u FMP nemaju uobičajenu motivacijsku ulogu, već predstavljaju samo jedan od načina praćenja djetetova razvoja te se kao takve učenicima priopćuju tek po završetku školovanja.

Ideje FMP počele su se razvijati u privatnoj glazbenoj školi “Beethoven”, koju je E. Bašić osnovala 1929. godine. Tijekom dugogodišnjeg postojanja škole (do 1945.), osobno je predavala klavir i glazbeno-teorijske predmete, a suradnici na ostalim područjima bile su joj tadašnje i buduće eminentne glazbene ličnosti poput F. Dugana, D. Aranyja, M. Sachsa, B. Papandopula, A. Janigra, M. Bašića, M. Lorković i dr. .

Nakon II. svj. rata, nit FMP se dalje nastavlja na Gradskoj glazbenoj školi u Zagrebu, gdje E. Bašić radi do 1962. U tom se razdoblju osnivaju eksperimentalni razredi FMP po cijeloj Hrvatskoj (Zagreb, Sisak,Vinkovci, Split itd.).

Od 1952., E. Bašić je rezultate svojih istraživanja i svoje spoznaje kontinuirano predstavljala glazbeno – pedagoškoj javnosti. Javnim prikazima rada, ciklusima predavanja te znamenitom izložbom “Muzički izraz djeteta”, FMP se, osim u Hrvatskoj, predstavila i u više europskih zemalja (Ljubljana 1954., Beograd i Ženeva 1955., Bratislava 1967., Darmstadt 1968., Moskva 1970., Berlin 1971., Stuttgart 1984. itd.).

Nakon višegodišnjeg eksperimentalnog rada po programu FMP na glazbenim i općeobrazovnim školama, godine 1965. u Zagrebu je osnovana Centralna funkcionalna muzička škola (sada Glazbeno učilište Elly Bašić), koja je do danas ostala žarištem razvoja FMP. Glazbeno – pedagoška praksa u kontinuitetu je svih tih godina izrastala iz znanstveno – istraživačkog rada, koji se odvijao kroz djelatnost Službe za razvoj i praćenje FMP pri samoj školi, te Udruženja funkcionalaca (čiji se naziv vremenom mijenjao). Također, program FMP se razvijao i u okviru Muzičke akademije u Sarajevu, gdje je E. Bašić predavala teorijske predmete 1962. – 1973. Nadalje,  autorica je intenzivno surađivala i s istaknutim stručnjacima s područja psihologije (R. Supek), lingvistike (B. Klaić, Lj. Jonke, O. Delorko), medicine – posebice muzikoterapije (B. Marković, M. Berghofer), te likovne (B. Ružić, K. Tompa, E. Kovačević, V. Selan Gliha, D. Belamarić) i dramske umjetnosti (E. Bašić je bila predavač na Akademiji za kazališnu umjetnost 1950. – 1954.). FMP se u svom razvoju neprestano obogaćivala i područjem etnomuzikologije (E. Bašić je od 1954. bila stalni znanstveni suradnik Instituta za narodnu umjetnost – danas Institut za etnologiju i folkloristiku).